10/27/10

Medijski fenomen




U očekivanju sam ovih dana da ću otvoriti frižider i tamo naći, koga drugog, nego Jelenu Karleušu.
Mrzim što pišem o ovom, pogotovo što potpomažem svesno njenom cilju, a to je, da se što više pominje.
Žena je dokaz da je i antireklama dobra reklama, samo me interesuje koji je njen interes u svemu ovom što se zbiva ovih dana oko nje. Koliko sam ispratila njen "opus" jasno mi je da ne živi od muzike, a to zove zvanjem i jasno mi je da njena zarada ima veze sa što većim eksponiranjem u javnosti.
Verujem da joj Kurir plaća za kolumne, ali sigurno ne toliko da može da skokne u Harods svako malo, a hoću da crknem od radoznalosti i razotkrijem kuda vodi ova njena medijska kampanja.

Ajde da krenem od početka.

Ulazim u luksuznu kancelariju vlasnika Kurira. Očekivala sam nekog... drugog. Očekivala sam crne cipele i bele čarape, nekog novopečenog, nadobudnog. Dočekuje me, pa, kul lik. Fin neki čovek, staložen, mlad. Takvi me uvek vrte oko prsta. Tu je i urednik. Ufff! Dižem gard. Znam sebe, toga se i bojim. „Jelena, šta pijete? Mi pijemo viski.“


nastavak

Trep trep, fake smile (ovo valjda znači da i osim srpskog zna i engleski),blabla...

Zašto je plavuša mislila da u dvadeset prvom veku u zemlji Srbiji, gde ultra-giga-mega automobile i Armani odela, pa još pride imaju svoju dnevnu štampu, nose bele čarape na crne cipele?! Ona kao ne zna, bar po bivšem momku koji je završio tamo gde je završio, da je upravo obrnuto. Mislim, trebalo bi da zna, on joj je omogućio mnogo Harodsa. Ovde samo može da se desi da po koji profesor, dr. nauka može da nema za Armani odelo i čarape u nijansi sa cipelama.

Elem, da se vratim na priču, zamološe je da piše bez cenzre, jer božemoj, Kurir sve ostalo piše sa cenzurom i veoma proveravaju informacije koje štampaju i veoma su korektni prema onima o kojima pišu... ali malo morgen. Naravno, jasno mi je zašto baš Kurir, Jelena im dođe kao trešnja na šlag.

A onda je otvorila um

Koristiću svakodnevni rečnik da bi me svi dobro razumeli. Uvijenim, komplikovanim rečima i praznom demagogijom ništa neću postići. Znači, brate, direkt u glavu!


Bravo, ubola je poentu i u pravu je, jedino što nije u pravu je to što ona uvijenim i komplikovanim rečnikom bi mogla da piše... hmmm, pa jedno dva tri reda i tu bi se kolumna i saradnja sa Kurirom završila.

nastavak


I u nastavku je ubola suštinu, samo bre, da sam gej, plakala bi od muke da me ovako prezentuje gej ikona. Pa gde je ljubav, sve se svelo na guzicu?!
Ajd što se svelo na guzicu, čim je tekst odštampan sve se svelo na nju. Niko više ne priča o pravima homoseksualaca, prem da ona zastupa teoriju da im je potrebnija ovako, nego da se pojavila na paradi!!, a sada svi pričaju o njoj. Njenom načinu izražavanja i čudu da (opet) božemoj je moguće da plavuša ima stav i tu i tamo malo mozga. Ko bi to očekivao? Ali svakako je očekivan dalji nastavak. Iskoristila je trenutak da se izreklamira, jer u momentu dok čitaš tekst ona miri dve Srbije. Onu njenu, što su na koncertu a malo posle u paradi "protiv" i onu drugu, koja se trudi da bude liberalna i da se razlikuje od one prve.
Fenomenalno, bravo Jelena. Još kada bi znala da staneš, što naravno ne očekujem da plavuša sa stavom obavezno ima i kočnice, to dođe kao dodatna oprema, ne može sve za istu cenu.

Kočnicu je trebalo da povuče u onom momentu kada je počela istim tim jednostavnim govorom, ne komplikovanim, da piše i sledeću, pa i sledeću kolumnu, naravno, svaku narednu očekujem u istom duhu, a i onda kada su počeli da je kao svojevrsni fenomen zovu iz emisije u emisiju.

Ajd što se kolumna pretvara u čistu autobiografiju, nego eto nje suvda, pa stigla i u Utisak nedelje da "ravnopravno" raspravlja sa Borkom i Jovanom o tome da li je bitno ko kaže ili kako se kaže. Veoma je prozvana po tom pitanju, odlučna da ubedi sve ostale da je bitno ko kaže, jer ona je NEKO, a ne niko. Ona je glas razuma one druge Srbije, one needukovanije i ona je most koji spaja nespojivo. Ko je to još uspeo?!

E da, nikako da dotaknem učestvovanje u Utisku nedelje, ali i neću, pročutajte ovde sve je rečeno.

Kolumne dalje neću citirati, neću više da analiziram, samo da donesem neki zaključak, a ne mogu. Ne znam, nije mi jasno što je ona fenomen sa kolumnom, nije mi jasno ustvari o čemu se tu radi. Mošmisliti, došla plavuša, kvazi pevaljka da postane kvazi novinarka, pogodila jednu temu (samo je jedne i bilo, sve ostalo je ona) i digla revoluciju. Zar smo na te grane spali? Da li je ovo slika Srbije koja jedino može da razume ako se nešto usporedi sa analnim seksom i nikako drugačije?

Ustvari, rešila sam i da ne razumem šta se tu dešava, šta ću i ja sam plavuša, ta vijuga mi se još nije razvila. Shvatiću to kao dobar povod za samoreklamiranje za koje je inače prosvetljena evropljanka pravi maher. A u prilog tome ide da odmah nakon negativnih kritika, zbog nesnalaženja u emisiji sa Borkom i Jovanom, opet puni novine, ovaj put napadom na nju, auto, supruga... nemam pojma, jer te ga je bilo, te nije, ali bitno da se piše.

10/23/10

Brat i sestra





Postoji li bolest koja se zove "odlepitis"? Sigurno postoji, pošto je ja dobijam uglavnom od majki dvoje dece i u situaciju u koju me dovode, mene, majku jednog deteta.


Slučaj 1:

- Ona ima dvoje dece, starije je prijatelj mog deteta. Mlađe? Mlađe je prikolica svojoj starijoj sestri, mojoj ćerki, a neretko i moja.
Odlično je ako se igraju kod njih u kući, zato što su onda primorane da se igraju (čitaj čuvaju) i sa mlađim. Sa kojim, ruku na srce, niti su generacija, niti pol, niti imaju bilo kakva zajednička interesovanja, ali je majka u tom slučaju slobodna jer joj starije čuva mlađe.
Ako se pak igraju u našoj kući, onda je sve super, ali bilo bi dobro da povedem oboje, zašto li sam samo odvela jedno? Pa zato što, ako povedem i mlađe, mene se ne boje i ovde neće da ga čuvaju, a on onda vrišti pred vratima sobe, baca igračke, često i sebe i vrišti do iznemoglosti.

Slučaj 2:

- Veoma sličan slučaju jedan, samo jedna mala sitnica je ta, što taj sretni par brata i sestre, nikada, ama nikada ne ide odvojeno, pa kada se revanširam za vreme provedeno tamo, ručak i slično (a to se i te kako očekuje od mene u ovom slučaju), ja dobijam duplo. Baš sam srećnica, zar ne?

Slučaj 3:

- Ona radi, ima ih dvojicu, drugi je mali, ne ide kao privezak prvom, ali prvi je večno ostavljen, jer, ona radi a ima malog. Onda stupam ja na scenu, jer ne mogu da gledam dete koje stoji samo u mraku na ulici, po koje niko nije došao u školu...

Slučaj 4:

- Je gotovo identičan slučaju 3, gde, iako se dogovorimo o vremenskom planu, ona ga ladno probija, jer mali je noćas loše spavao. I tako već 2 godine.

Sve u svemu, dete koje je jedinac i majka koja ima samo jedno dete u bilo kakvoj sponi sa onima koji ih imaju više, nadraljaju, jer njima je lakše, oni imaju, Bože moj, samo jedno!