7/4/09

Ljubav na prvi zalogaj


Prvi put sam je probala pre nešto više od 25 godina i rodila se ljubav na prvi "zalogaj" Kao danas se sećam te male samoposlugice u italijanskom gradiću Linjanu. Sreća da smo tada imali "običaj" da skoro svakog drugog vikenda idemo u Italiju, tako da je od tada dan počinjao i završavao se sa Nutelom.
Više sam se radovala tim "susretima" sa Nutelom, nego kompletnom vikendu, razgledanju, šopingu...



Sećam se ukusa, nekog specifičnog ukusa koji je kod mene podizao raspoloženje do svemirskih visina, koje vremenom, od kada smo počeli da je uvozimo, više nisam osetila. Međutim, pre neku noć sam ustala sa neverovatnom željom da pojedem nešto slatko, pa onako, šunjajući se u mraku da nikog ne probudim sam uzela Nutelu i kašiku, ne kašikicu, nego kašiku. Pravu veliku supenu kašiku, kojom sam "odvadila" popriličnu količinu i kompletnu je stavila u usta. Ukus je bio fantastičan, kao nekada u Italiji. Ne kao Nutela koja svaki dan stoji u mom kredencu, nego ona prava, jedinstvena, fantastična, koja se dozira i kojom se užitak isto tako dozira. Shvatih u istom momentu kako je ona još jedna od ljubavi u mom životu. Naprosto je obožavam.

Za njeno postojanje se zahvaljujem Pietro Ferrero-u, osnivaču Ferrero company-je, koji je ovaj divni ukus osmislio još davne 1940. godine i počeo da proizvodi. Doduše sa nešto malo manje čokolade, zato što je zbog rata bio deficit kakaa.



U početku se Nutela (koja je svoje današnje ime dobila tek 1964. godine) zvala "pasta gianduja". "Gianduja" po karnevalskom liku poznatom u regiji (Piedmont, Italija). Deca su počela da jedu samu kremu zato što pakovanje u foliju, nije bilo dobro rešenje da se nanese na hleb, pa je Pietro počeo da pakuje kremu u staklene tegle i promenuo joj naziv u "Supercrema gianduja".


2 comments:

lucky said...

i ja volim volim volim nutellu!!!hajde da je i njoj netko posvetio koju riječ!

Sugar Kane said...

Uh, kanim se odavno da joj posvetim makar post, s obzirom kakvo je ona meni uživanje ponudila :D